Binas zapošljava nove radnike, dok podjela Borčevih poslovnih prostora još nije završena
Kompanija Binas iz Bugojna nastavlja sa razvojem i jačanjem svojih proizvodnih kapaciteta, a nova zapošljavanja predstavljaju važan korak za budućnost ove kompanije i lokalnu zajednicu.
Posebna zahvalnost za podršku razvoju Binasa pripada Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, kao i ministru energije, rudarstva i industrije Federacije BiH Vedranu Lakiću, koji su prepoznali značaj ove kompanije za privredu Federacije BiH.
Zahvalnost se upućuje i novom direktoru Amelu Mujiću, koji je svojim angažmanom i posvećenošću preuzeo odgovornost za dalji razvoj Binasa, unapređenje poslovanja i stvaranje novih prilika za zapošljavanje.
Nova zapošljavanja u Binasu predstavljaju pozitivan primjer da, uz podršku institucija i kvalitetno rukovođenje, domaće kompanije mogu biti nosioci ekonomskog razvoja i sigurnije budućnosti za građane.
Presuda koja najbolje ilustruje prevare oko uništenog Borca Travnik
Iako je nekadašnji gigant 2003. kriminalno privatiziran, Ustavni sud dovodi u pitanje i raskid Ugovora kojim je Borac 2012. godine vraćen državi.
Ustavni sud BiH odbio je apelaciju Agencije za privatizaciju FBiH podnesenu protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku u vezi sa prenosom vlasništva dionica Konfekcije Borac Travnik tuženih članova ortačke grupe koju je predvodio Mehmed Čorhodžić (preminuo u januaru 2020.).
ao što je poznato, ova ortačka grupa uništila nekadašnjeg privrednog giganta kriminalnom privatizacijom od 2003. godine. Borac je tada vrijedio 35 miliona KM, a imao je 2.300 radnika. Devet godine kasnije veći dio ortačke grupe vraća Borac Travnik u vlasništvo Vlade FBiH. Radnike predaju bez uplaćenog staža i sa 30 miliona KM duga!
No, najnovija presuda Ustavnog suda BiH objavljena prije nekoliko dana, ne samo da prezentira činjenice kako dijelovi ortačke grupe među kojima je bio i Čorhodžić, praktično “oko malog prsta vrte” i Agenciju i Vladu FBiH i sudove tako što opstruiraju vraćanje kriminalno stečenih dionica, već se u njoj u više navrata i spominje kako sporazum o raskidu ugovora iz 2012., kojim više od 1600 članova ortačke grupe vraća dionice Vladi FBiH, uopće nije dokaz da je Ugovor o kupoprodaji raskinut!?
Naime, i Agencija i Vlada FBiH činom iz 2012. smatraju da je Borac vraćen državi. U svojim izvještajima Agencija navodi da je do 9. februara 2015. 1.656 članova ortačke grupe prihvatilo sporazum te je u Registru vrijednosnih papira Federacija BiH vlasnik 60,6836 posto kapitala preduzeća.
Nadalje, obrazloženja Općinskog suda u Travniku i Kantonalnog suda u Novom Travniku ilustruju kako tuženi članovi ortačke grupe vješto dezavuišu i Agenciju.
Tako se navodi da su sporazum potpisale osobe Osman Helda i Mustafa Sefer, ali ne i sama osoba koja je bila ovlaštenja za zastupanje ugovora – Mehmed Čorhodžić. To se desilo iako je i sam Čorhodžić bio potpisnik zahtjeva za sporazumni raskid Ugovora o kupoprodaji dionica. Nadalje, sudu su dostavljeni samo dijelovi sporazuma o raskidu i to stranice 6., 7.,44.,45. i 46. od ukupno 46 stranica.
Ustavni sud BiH odbio je apelaciju Agencije za privatizaciju FBiH podnesenu protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku u vezi sa prenosom vlasništva dionica Konfekcije Borac Travnik tuženih članova ortačke grupe koju je predvodio Mehmed Čorhodžić (preminuo u januaru 2020.).
Piše : A. Dučić
Kao što je poznato, ova ortačka grupa uništila nekadašnjeg privrednog giganta kriminalnom privatizacijom od 2003. godine. Borac je tada vrijedio 35 miliona KM, a imao je 2.300 radnika. Devet godine kasnije veći dio ortačke grupe vraća Borac Travnik u vlasništvo Vlade FBiH. Radnike predaju bez uplaćenog staža i sa 30 miliona KM duga!
No, najnovija presuda Ustavnog suda BiH objavljena prije nekoliko dana, ne samo da prezentira činjenice kako dijelovi ortačke grupe među kojima je bio i Čorhodžić, praktično “oko malog prsta vrte” i Agenciju i Vladu FBiH i sudove tako što opstruiraju vraćanje kriminalno stečenih dionica, već se u njoj u više navrata i spominje kako sporazum o raskidu ugovora iz 2012., kojim više od 1600 članova ortačke grupe vraća dionice Vladi FBiH, uopće nije dokaz da je Ugovor o kupoprodaji raskinut!?
Naime, i Agencija i Vlada FBiH činom iz 2012. smatraju da je Borac vraćen državi. U svojim izvještajima Agencija navodi da je do 9. februara 2015. 1.656 članova ortačke grupe prihvatilo sporazum te je u Registru vrijednosnih papira Federacija BiH vlasnik 60,6836 posto kapitala preduzeć
Nadalje, obrazloženja Općinskog suda u Travniku i Kantonalnog suda u Novom Travniku ilustruju kako tuženi članovi ortačke grupe vješto dezavuišu i Agenciju.
Tako se navodi da su sporazum potpisale osobe Osman Helda i Mustafa Sefer, ali ne i sama osoba koja je bila ovlaštenja za zastupanje ugovora – Mehmed Čorhodžić. To se desilo iako je i sam Čorhodžić bio potpisnik zahtjeva za sporazumni raskid Ugovora o kupoprodaji dionica. Nadalje, sudu su dostavljeni samo dijelovi sporazuma o raskidu i to stranice 6., 7.,44.,45. i 46. od ukupno 46 stranica.
Tako Općinski sud nije mogao utvrditi ko su ugovorne strane, ko je i za šta dao punomoć. Također, tuženi nisu dostavljali ni odgovore na tužbe, no sud nije smatrao da zbog toga mora donijeti presudu zbog propuštanja što je zahtjevala Agencija.
Sud je odbio i zahtjev Agencije da se tuženi obavežu da izdaju ispravu podobnu da se u Registru izvrši prenos vlasništva nad dionicama u roku od 30 dana pravosnažnosti presude u protivnom će presuda zamijeniti takvu ispravu. Ni na to nije bilo odgovora.
S druge strane, paradoksalno je, da je Čorhodžić, prema podacima Registra vrijednosnih papira, i dalje u vlasničkoj strukturi Borca Travnik i to na šestom mjestu.
Prijateljska raspodjela poslovnih prostora Trgovine Borac
Piše: Suzana Mijatović
Sudeći prema popisu nekretnina koje su na temeljima opljačkane Trgovine Borac u posljednjih deset godina stekli menadžeri propale tvrtke, najbolje je prošao financijski direktor Mijo Marušić;Fehim Bojić i Nijaz Đulabić.
Marušić je svojedobno stovarište HTZ opreme koje je Trgovina Borac imala u Splitu „zamijenio” za predratni poslovni prostor Jugoplastike u Travniku, iako su cijene nekretnina u Splitu barem trostruko više od onih u Travniku. Objekt je poslije iznajmio Gospodarskoj banci, a trenutno je u njemu smještena poslovnica Intesa Sanpaolo banke u Travniku.
Marušić, koji u Hrvatskoj ima dvije registrirane firme, Valso i Roma Virovitica, uspio je na sebe prepisati i dio vlasništva nad prijeratnim odmaralištem Trgovine Borac u Trogiru, dok je nekadašnjim kolegama, direktorima ove i firme Konfekcija Borac, ustupio desetak poslovnih prostora u Hrvatskoj.
Nevjerojatnim financijskim akrobacijama, bivše skladište HTZ opreme u Zagrebu „zamijenjeno” je sa tvrtkom Šimecki, tako što je zagrebačka firma poslovni prostor u Travniku ustupila Trgovini Borac, da bi potom vlasnik istog objekta postao Nijaz Đulabić. Ranije smo pisali da se Marušić i Đulabić pojavljuju i kao zakupci prodavnice Novitet u sarajevskoj ulici Ferhadija.
Odvjetniku Irsanu Kukiću, koji Trgovinu Borac zastupa u svim pravnim poslovima, dat je nekadašnji prostor tvrtke koji se nalazi odmah pored zgrade Suda.
Iako su u posljednjih deset godina istragu o kriminalnoj privatizaciji Trgovine Borac po prijavama oštećenih radnika i dioničara vodili inspektori Federalne uprave policije a kasnije, navodno, i Državne agencije za istrage i zaštitu SIPA-e, milijunska otimačina imovine firme nikada nije sankcionirana. Dalja je istraga zaustavljena u Županijskom tužiteljstvu u Travniku koje, unatoč brojnim dokazima, nikada nije podiglo optužnicu.
