Ovo nije jedna nespretna izjava Reisa Kavazovića.
Ovo je pitanje morala, odgovornosti i opasne poruke koju reisu-l-ulema Husein Kavazović šalje javnosti.
Na otvaranju džamije u Gradačcu, Kavazović je ponovo odlučio veličati Fadila Novalića.
Ne samo da ga je nazvao „sinom ovog grada“, nego je otišao korak dalje i poručio da je Novaliću učinjena nepravda, izražavajući nadu da će se jednog dana neko „izvinuti“.Zaista?
Da li je džamija mjesto na kojem se presuđeni političari rehabilitiraju?
Da li je funkcija reisu-l-uleme da poštuje odluke državnih sudova ili da ih jednom rečenicom javno relativizira?
Jer upravo to se dogodilo.Kavazović kaže: „Poštujemo odluku državnih sudova”.
Ako poštujete sudsku odluku, onda je poštujete.Ako smatrate da je presuda nepravedna, imate pravo to reći. Ali onda nemojte građanima prodavati priču o punom poštovanju odluke dok istovremeno od osuđenog političara pravite moralnu žrtvu.
To nije principijelnost.
To je politička poruka upakovana u vjerski autoritet.
NOVALIĆ NIJE OSUĐEN ZATO ŠTO SE NEKOME NIJE SVIĐAO
Fadil Novalić nije čovjek kojem je neko na društvenim mrežama zalijepio etiketu.On je pravosnažno osuđen u predmetu „Respiratori“.Sud BiH potvrdio je osuđujuću presudu.To je činjenica.
Može se raspravljati o presudi. Može se kritizirati pravosuđe. Mogu se iznositi argumenti o političkom kontekstu procesa.
Mogu se tražiti novi pravni postupci.Ali dok god presuda postoji, nije posao reisu-l-uleme da od osuđenog bivšeg premijera pravi gotovo pa mučenika.Jer šta slijedi nakon toga?
Hoće li svaki političar koji bude osuđen dobiti svoju džamijsku tribinu?
Hoće li se presude državnih sudova poštovati samo dok odgovaraju našim političkim prijateljima?
Hoće li kriterij biti:„Nije važno šta kaže sud, važno je ko je naš?“Ako je to kriterij, onda smo kao društvo otišli opasno daleko.
NAJGORI DIO JE ŠTO OVO NIJE PRVI PUT
Kavazović nije slučajno izgovorio nekoliko riječi.On je Novalića već ranije javno nazivao „našim sinom“ i govorio o njegovoj borbi za narod i državu.
Dakle, ovo nije lapsus.Ovo je svjesno zauzimanje strane.Šta je to u Novaliću što ga čini važnijim od principa?
Zašto se prema njemu pokazuje takva posebna vrsta javne zaštite?I gdje je granica između saosjećanja prema čovjeku i političkog pranja njegove biografije?
VJERA NE SMIJE BITI ŠTIT ZA POLITIČKE ELITE
Najgore što jedna vjerska institucija može učiniti jeste da građanima pošalje poruku da postoje privilegirani i obični ljudi.
Običan čovjek dobije presudu — mora je poštovati.
Političar dobije presudu — onda se oko njega okupe politički i vjerski autoriteti i počnu objašnjavati da je zapravo žrtva.
Kakav je to moral?Kakva je to pravda?I kakvu poruku šaljemo mladima?
Da institucije treba poštovati samo deklarativno?
Da je dovoljno biti „naš“?
Da politička pripadnost može biti jača od sudske odluke?
Ako je tako, onda nije problem samo Novalić.Problem je sistem vrijednosti koji se pred očima javnosti urušava.
REIS NIJE SUDAC
Husein Kavazović nije sudija.Nije apelaciono vijeće.Nije Ustavni sud.Nije ni advokat Fadila Novalića.On je reisu-l-ulema.Upravo zato njegove riječi nose posebnu težinu.Kada političar napadne presudu, to je politička izjava.
Kada advokat napadne presudu, to je dio odbrane.
Ali kada vrhovni vjerski autoritet javno govori da je pravosnažno osuđenom političaru „učinjena nepravda“, to dobija sasvim drugu dimenziju.To postaje moralni pečat.A taj pečat reis ne bi smio olako davati.„NAŠ SIN“ – A ŠTA JE SA ŽRTVAMA?
Posebno bode oči termin „naš sin“.Čiji sin?Gradačca?Bošnjaka?Islamske zajednice?Političke elite?Jer ako je Novalić „naš sin“, gdje su u toj priči građani koji su izgubili povjerenje u institucije?Gdje su ljudi koji godinama gledaju kako političke elite jedna drugoj pružaju ruke, dok obični građanin plaća cijenu njihovih odluka?Gdje je poruka da niko nije iznad zakona?Zašto se vjerski autoritet ne koristi da podsjeti moćnike na odgovornost, umjesto da ih štiti od posljedica?To je pitanje na koje Kavazović duguje odgovor javnosti.
DOSTA JE POLITIČKE HIPOKRIZIJE
Ne može se jednom rukom zaklinjati u institucije, a drugom ih potkopavati.Ne može se govoriti o pravdi, a istovremeno pravosnažno osuđenog čovjeka predstavljati kao moralnog heroja.Ne može se tražiti poštovanje zakona za jedne, a razumijevanje i oprost za „naše“.To nije pravda.To je selektivni moral.A selektivni moral je jedan od najgorih oblika političkog licemjerstva.
Ako Kavazović vjeruje da je Novalić nepravedno osuđen, neka kaže zašto.Neka iznese argumente.Neka javnosti predstavi činjenice.Neka pravnici ospore presudu tamo gdje je to moguće.Ali nemojmo od džamije praviti mjesto za političku rehabilitaciju.Jer džamija nije sudnica.A reis nije iznad suda.
